Mahunarke

Mahunarke imaju dugu povijest, uključujući zapise o njihovoj konzumaciji na Bliskom istoku prije više od 11 000 godina od strane nekih od najstarijih civilizacija. Danas su hrana koja se koristi u raznim kuhinjama diljem svijeta. Mahunarke su izvrsna riznica nekoliko važnih hranjivih tvari, uključujući širok spektar vitamina, minerala ali prije svega biljnih bjelančevina i vlakana.

Velikim dijelom prehrane naših predaka bile su mahunarke, što je danas gotovo nemoguće usporediti. Mahunarke bi se trebale pojavljivati u našoj prehrani barem tri puta tjedno. No, istini za volju, stvarnost često nije takva. Povijesno gledano, mahunarke su se u prehrani naših predaka pojavljivale prije svega zbog nedostatka mesa i zbog njihovih zasitnih svojstava. Budući da je danas dostupnost mesa u zapadnom svijetu gotovo neograničena, meso jasno dominira, a mnogi su mahunarke potpuno izbacili iz prehrane.

Jedna od mnogih prednosti mahunarki je to što su one hrana koja je još uvijek čista, bez modifikacija i intervencija u poljoprivredi. Mahunarke sadrže značajnu količinu vlakana (oko 15g), zbog čega nas mogu dugo zasititi. Stoga su dio ne samo racionalne prehrane, već se preporučuju i u režimu smanjenja tjelesne težine. S obzirom na to da je zapadna prehrana siromašna vlaknima (čak se navodi da nemamo ni polovicu preporučenog dnevnog unosa), mahunarke mogu biti prikladna hrana za promjenu tog deficita. Osim toga, mahunarke su hrana pogodna za dijabetičare, jer mahunarke imaju nizak glikemijski indeks (GI < 50). Škrobovi koje sadrže mahunarke zbog visokog sadržaja vlakana polako se apsorbiraju i ne dolazi do naglog porasta glikemije.